Abesinska mačka je jedna od najstarijih priznatih vrsta na svijetu. To je kratkodlaka elegantna, dražesna i otmjena mačka jake osobnosti. Oko njenog porijekla postoje mnoge priče obavijene misterijom.

Legenda tvrdi da je živjela na obalama Nila i na dvorovima egipatskih faraona, gdje je štovana kao božanstvo. Postoji velika sličnost u građi i izgledu između današnjih abesinki i mumificiranih mačaka pronađenih u iskopinama staroga Egipta. Na crtežima nađenim u grobnicama također su nađene slike te mačke. Doista, ona izgledom odgovara prototipu modela kipa božice Basted vrlo štovane u starom Egiptu. No ipak nemamo nikakvih dokaza da je ta mačka uistinu potomak tih mačaka.

Često puta i danas vode se polemike među uzgajivačima Abesinki i Egipatskih mau o tome, koja vrsta je zaista direktni potomak te mačke. Slične mačke nalazimo u Africi, Euroaziji i Aziji i danas kao divlje mačke. Ono što je zaista sigurno je da je prvu abesinku iz Etiopije, današnje Abesinije, u Englesku donio 1868. maršal Sir Robert Napier nakon završenog rata.Tako je rasa i dobila ime Abesinska mačka.

Mačka donesena u Englesku zvala se Zula i imala je tipičan aby crtež na krznu - ticking, no nije bila baš potpuno slična današnjim mačkama. Vjeruje se da je Zula pramajka današnjim ABY. Prvi puta je izlagana u Londonu 1871 god.

Vrsta je priznata 1882 god u Engleskoj, a prvi standard je publiciran 1889 god. U Ameriku je uvezena iz Engleske 1910.,a udruženje CFA priznaje je 1917. godine. Prvi klub uzgajivača abesinskih mačaka osnovan je 1926. god, a 1930. počinje se u Europi sa ciljanim uzgojem te vrste. Između dva svjetska rata gotovo je ta dragocjena rasa potpuno izumrla zbog slabe prehrane i izbijanja mačje leukoze. Ranih šezdesetih godina 19 stoljeća populacija abesinki se počinje obnavljti i danas je to jedna od najpopularnijih kratkodlakih vrsta.

Abesinka je vrlo zahtjevna mačka. Po naravi je živahna, znatiželjna, neumorna, inteligentna mačka, koja treba veliki prostor pun promjena i dovoljno mjesta za neograničenu slobodu da bi se mogla danonoćno kretati i raditi. No ne treba misliti da je to jedna neovisna i samoživa mačka, dapače suprotno, abesinska mačka ima jaku potrebu za čovjekovim društvom, blizinom i pažnjom. Njen vlasnik mora pronalaziti i izmišljati zajedničke igre te joj poklanjati puno nježnosti i pažnje, i ne smije nikada zaboraviti pokazati da joj je vrlo blizu. Ne posveti li joj vlasnik dovoljno vremena gasi se njena volja za igrom i druželjubivošću. Izgraditi jedan skladan odnos sa ABY nije uvijek jednostavno. Kako bi se prebrodilo njeno prvotno nepovjerenje potrebno je puno strpljivosti, nježnosti i dobre volje. Kada se jednom izgradi povjerenje i učvrsti veza, tada dolazi do izražaja njen pravi ljupki karakter.

Abesinka je vrlo vjerna, inteligentna i živahna družica puna iznenađenja. Ako se je od malena navikne na vezicu možete sa njome šetati kao sa psom.

Krzno abesinke se lako održava i potrebno ga je četkati mekanom četkom, a ono što je na njemu privlačno je njegova boja. .Na prvi pogled djeluje jednakomjerno šareno, u stručnom jeziku to se naziva aguti bojom. Naziv aguti potječe od južnoameričkog glodavca čije gusto krzno je nejednolično smeđe obojeno.

Svaka pojedina dlaka od korijena do vrha obojena je svjetlijim i tamnijim prugama. To nazivamo ticking. Takvo aguti krzno uobičajeno je kod divljih životinja na pr. kod divljeg zeca. Zbog toga su u početku i absesinku nazivali "bunny cat" odnosno mačka zec. Mnoge mačke imaju aguti krzno, ali ga često prekriva još tigrasti uzorak pa nije tako izraženo. Genetski gledano ABY je tabby mačka (tigrasta), no taj uzorak kod nje nije izražen. Poneki uzorak nalazimo na glavi, vratu, nogama i repu, no to se smatra greškom i nije dozvoljen prema standardu. Uzgajivači su uložili mnogo truda dok su uzgojili mačku bez uzorka ali sa jednoličnom bojom i tickingom.

Današnje ABY mače moraju biti što je moguće jednoličnije obojene. Dozvoljena je jedna tamnija pruga koje se proteže od glave preko leđa do vrha repa te malo bijele boje oko nozdrva i na bradi.

Priznate boje su:

ABY n - boja divljeg zeca - topla crveno-smeđa boja s crnim tikingom
ABY a - plavo siva sa tamno plavim tikingom
ABY o - topla bakreno crvena boja sa čokoladno smeđim tikingom
ABY p - zagasita bež boja (boja srne) sa toplim tamno krem tikingom

Sve ove boje priznate su i u srebrenoj varijanti sa odgovarajućim tikingom, jedino je osnovna boja srebreno bijela.
Mačići abesinke na svijet dolaze tamnog krzna, pa im je potrebno nekoliko mjeseci dok poprime pravu boju.

GLAVA: oblik - klinasta, srednje veličine, širokog čela, mekanih i skladnih obrisa, u profilu blago zakrivljena, nos srednje dugačak, u profilu blago uleknut, ne smije biti ravan niti imati stop, brada izražena i dobro razvijena, njuška blago zašiljena, poželjan je blagi urez za oblikovanje njuške, „pinch“ je greška.
UŠI: relativno velike, široke u osnovi, vršci lagano zaobljeni, sa otiskom palca, na vršcima su poželjni čuperci dlake, dobro su razmaknute na lubanji.
OČI: velike, bademaste, razmaknute, blistave, izražajne, jasne, intenzivne boje.
Boja: ambre, zelene ili žuta, obrubljene sa bojom tickinga.
TIJELO: srednjeg stasa, srednje dugo, jako, gipko, spretno i mišićavo, skladnog vrata.
NOGE: žilave, elegantne i duge u ravnoteži sa tijelom, šape malene i okrugle.
REP: ABY/SOM prilično dugačak, širi na osnovi sužava se prema vrhu.
SOM: mora biti dobro obrašten.
KRZNO sastav SOM: izuzetno nježno, vrlo gusto i mekano u dodiru, srednje dugo izuzev na ramenima gdje je nešto kraće. Prednost imaju mačke sa raskošnim ovratnikom i hlačicama.
ABY - kratko, nježno, zatvoreno i pripijeno uz tijelo boja ABY 2 ili 3 obojene pruge na jednoj dlaci, sa tamnim vrškom - „ticking“.

SOM - razvitak tickinga je spor, konačna boja krzna razvije se u drugoj godini života.

Napomena: bijela boja tolerira se samo na bradi i nozdrvama.

Priznate boje su:“ruddy“- crvenkasta, plava,“sorrel“ - riđa i “begie - fawn“ – žućkasto smeđa, te sve te boje u srebrenoj varijanti.
Boja tijela je intenzivna sa odgovarajućim tamnim tickingom, dok je osnovna boja svjetlija i mora biti jednolična. Donja strana tijela, prsa, unutarnja strana nogu, obojene su osnovnom bojom i moraju biti u skladu sa gornjim dijelom tijela. Ne smiju imati nikakvih tragova tickinga, pruga, ogrlica ili oznaka na trbuhu. Tamno osjenčanje proteže se duž hrptenjače.
Bijelo obojenje dozvoljeno je samo na nozdrvama i bradi, ne smije se protezati do prsiju. Vrškovi ušiju, tabani na zadnjim nogama, čuperci dlake između prstiju moraju biti u boji tickinga. Rep s gornje strane i vršak repa također su u boji tickinga.
Osnovna boja kod srebrnih varijeteta ne smije imati žućkasti ili smećkasti ton ili mrlje.

GREŠKE: stop, previše oznaka na licu, malene i špicaste uši, okrugle oči, razrijeđena boja oči, manjak obruba oko očiju, zbijeno tijelo, prugasti rep, pješčana i hladna boja dlake, tigrasti uzorak na tijelu i nogama.

Greške koje isključuju certifikat: sijamski tip, okrugla glava, pruge na sve četiri noge, rep u obliku biča, sivo, svijetlo ili pretamno podkrzno manjak ili izostanak tickinga, zatvorene ogrlica, oznake na prsima i trbuhu bijeli medaljon, bijelo obojenje koje se proteže do prsiju

GLAVA	15
OČI	10
TIJELO	20
KRZNO boja	25
TICKING	15
SASTAV	10
KONDICIJA	5

Napomena:

Sadržaj ove stranice podliježe zaštićenom autorskom pravu njegovih vlasnika, stoga se ne smije ni u kojem obliku prenositi, distribuirati ni pohranjivati bez prethodnog pisanog odobrenja autora 'SFDH'. Prije korištenja ove stranice, molimo upoznajte se sa tekstom Pravne obavijesti.