Japanski bobteil je vrlo stara kratkodlaka mačka
porijeklom iz Japana, gdje je vrlo obljubljena.
Postoji niz legendi vezane na nju. Navest ću samo neke. Prva
legenda govori o tome kako se je jedne hladne noći u gradu Kaisers
grijala maca uz vatru. Žeravica koja je iskočila iz ognjišta zapalila
joj je rep. Na smrt preplašena maca izjurila je iz kuće i trčala
gradom nastojeći ugasiti vatru na repu. Kako je grad bio građen
iz drva tako je sirota maca zapalila grad koji je čitav izgorio.
Čuvši za taj događaj kralj je naredio da se svim macama odsijeku
repovi kako se to ne bi ponovilo. To je jedna od verzija zašto
mace na istoku imaju kratke repove.
Goke von der Baderstadt
Druga legenda priča o hramu Goutokuji u Tokiju koji
je posvećen mačkama. Vjeruje se da je on pod zaštitom Maneki –
Neko mace. Zidovi tog hrama oslikani su sa kratkorepim macama.
Taj hram je u davnoj prošlosti pripadao budističkim monasima.
Monasi su bila jako siromašni i gotovo nisu imali što za jesti,
ali njihovoj voljenoj maci imenom Tama nije smjelo ništa nedostajati.
Tama je bila trobojna kratkorepa-JBT-maca . Jednog dana prolazeći
pokraj hrama grof Naotaka spazivši Tamu kako sjedi na vratima
krenuo je za njom. Istovremeno kad je krenuo za njom udarila je
munja na mjesto gdje je grof stajao. Tako je maca spasila grofu
život, a on iz zahvalnosti spasio je monahe od bijede. Hram je
tada nazvan Goutokuji. Maneki-Neko znači znakovita maca i ona
je inkarnacija boga zahvalnosti. Kipovi Maneki-Nako prikazuju
današnji mi-ke JBT macu. Nalazimo ih i danas posvuda oko oltara
u hramu.
Uistinu ako pratimo tragove JBT u daleku prošlost, vidjet ćemo
da je JBT na poklon dobio japanski kralj od kineskog kralja. U
priči koja je pisana prije mnogo tisuća godina „sage of Genji“
prvi puta je opisana ta maca. Priču je zabilježila guvernanta
i učiteljica na kraljevu dvoru. Ti zapisi potječu iz šestog stoljeća.
Samo kraljevske obitelji i aristokracija mogli su imati te mačke.
One su imale posebnu njegu, sve dok jednog dana nisu miševi pojeli
svilenu bube. Tada su mace puštene da ih love, i time postale
prave uličarke.
GC Songgwangsa Yukio
JBT Lusmiko von der Baderstadt
Koncem drugog svjetskog rata uvezena je u SAD. Ovdje
je JBT različito prihvaćena zbog repa u obliku batrljka. Neki
su je kritizirali, a drugi bili oduševljeni njenim izgledom. Rep
u obliku batrljka je glavna osobina JBT. Njegova dužina iznosi
između 5-8 cm. Rep je obrašten i ima oblik ponpona. Genetski uzrok
tome nije poznat. Mačke sa kratkim repom mogu se pojaviti i kod
domaćih mačaka. Očito je da se radi o nekoj mutaciji. Poznato
je samo da je gen za kratkorepost recesivan, i da uzgajivači nemaju
nikakvih problema sa uzgojem.
Uzgoj započinje oko 1960 u Americi. 1993 priznata je od CFA.
JBT je 1986 uvezena u Švicarsku., gdje je tada započet uzgoj JBT
od strane gosp R.Voehringera int.suca FIF-e.
Glava joj ima oblik istostraničnog trokuta, nježnih linija, visokih
jagodičnih kostiju, naglašenih brčnih jastučića. Oči su joj velike
i ovalne, uši velike razmaknute, smještene visoko na glavi. Tijelo
mišićavo, dugačko i elegantno. Pojavljuje se gotovo u svim bojama.
Japanski bobteil je neovisan, snažno izražene ličnosti i inteligentan,
nije uvijek tolerantan prema drugim mačkama. Lako se prilagođava
na život u stanu. U prirodi je odličan mišolovac. Obožava vodu
i lov. Da bi se zadobila njegovo prijateljstvo treba poštivati
neke uvjete: poštivati njegovu individualnost, posvećivati mu
pažnju, družiti se s njime i barem jednom tjedno servirati mu
obrok bogat ribom.
Ja Una von der Baderstadt
JBT mi-ke
(Na podacima i slikama zahvaljujem
gosp. R Voehringeru int. FIFe sucu za sve rase. Uzgajivačnica: “Von
der Baderstadt“ iz Švicarske.)
FIF-e STANDARD:
Ostavlja utisak jedne srednje velike mačke jasnih linija i strukture
kostiju, dužeg vitkog mišićavog tijela. Jedinstvenog položaja
očiju, visokih jagodičnih kostiju sa dugim paralelnim nosom, daje
licu tipičan japanski izgled, naročito gledano iz profila.
To čini JBT potpuno različitim od ostalih orijentalni pasmina.
Kratki "zečji"rep lepezasto je obrašten, izgleda sličnog
"pomponu" koji uspješno sakriva strukturu kostiju repa.
JBT su mačke srednje veličine.
GLAVA: oblik nešto dužeg izgleda i vješto isklesana, čini gotovo
savršen istostranični trokut blago zakrivljenih crta ,visokih
jagodičnih kostiju i izrazitog prijelaza između brkova i lica
("whiskars break"), nos dugačak, dobro naznačen sa dvije
paralelne crte, koje se protežu od vrha nosa do obrva, blagog
uleknuća u visini očiju, njuška prilično široka, zaokružena prema
"whiskars break" nije ni zašiljena niti tupa.
UŠI: velike i izražajne, uspravne, široko razmaknute otprilike
u“ kutu“ trokuta glave, kad mačka miruje blago nagnute naprijed.
OČI: velike, više ovalne nego okrugle, široko otvorene i pažljive.
Promatrano iz profila izrazito ukošene. Očna jabučica je plitko
zavinuta i ne smije biti izbočena iznad jagodičnih kostiju ili
čela. Boja mora biti u skladu sa bojom krzna, to vrijedi za sve
boje očiju. Dozvoljene su sve boje očiju.
TIJELO: Trup je dugačak, vitak i elegantan, ne smije biti u obliku
cijevi.
Mišićavo, ne smije biti zdepasto, zbijeno i mlitavo. Izuzetno
je važno da je skladno.
NOGE: u ravnoteži sa tijelom, duge, vitke i visoke, ali ipak se
doimaju nježnima i krhkima. Kad mačka stoji prednje noge čine
sa ramenima dvije neprekinute, blizu položene ravne crte.
Stražnje noge su znatno duže i jako savinute pod kutom, pa kad
mačka stoji trup je ravan. Šape ovalne.
REP: dužina repa mora biti 5-8 cm od korijena repa, iako ispružen
u punoj dužini može biti 10 -13 cm. Rep je snažan i gotovo ukočen
(osim u korijenu), može biti ravan ili se sastojati od više zavoja
i kutova. Dlaka na repu je nešto duža i deblja, raste prema van
dajući repu izgled "pompona" ili zečjeg repa.Taj dojam
počinje na osnovi kralježnice i prikriva strukturu kostiju repa.
Kad je mačka opuštena drži rep uspravno.
KRZNO: kratko, mekano i svileno, bez značajnije podkrzna. Priznate
su sve boje, uzorci i kombinacije sa bijelim, izuzev srebrenih
(osjenčane /shell), ticked tigraste ( 25) i sa oznakama (31,32,33).
Boje moraju biti snažne,sjajne i jasne.
Napomena: prema japanskoj tradiciji najčešće se za uzgoj koriste
tradicionalne "mi-ke" mačke, to su trobojne mačke u
kombinaciji crne, crvene i bijele boje.
Posjeduju mogućnost rađati trobojne ženke.
Kod dvobojnih i trobojnih mačka nije važno koja boja prevladava
bitno je da su jasnog i snažnog obilježja te živahnog kontrasta.
Svi varijeteti boja i sve boje očiju sude se zajedno u istom razredu.
Svi razredi uključuju slijedeće kategorije i svaku drugu boju
ili uzorak ili kombinaciju uzorka izuzev obojenje koje se odnosi
na point ili ticked tabby.
Kategorije sa uzorcima uključuju sve vrste uzoraka sa ili bez
jednolično obojenih mjesta. Poželjni su izražajni uzorci i bogatih
živahnih boja.
Nosno ogledalo i jastučići na šapama moraju biti u skladu sa bojom
krzna.
Mužjaci su veći od ženki. Rasplodni mužjak ima izražene jagodične
kosti.
GREŠKE: kratka okrugla glava,zbijeno tijelo.
DISKVALIFIKACIJA: potpuni izostanak repa, produženi rep, manjak
pompona, zakašnjeli pompon tj.pompon se pojavljuje tek nakon 3-5
cm od korijena repa, sa prilegnutom dlakom, umjesto da se pojavi
odmah na korijenu repa.
BODOVI:
GLAVA 20
TIJELO 30
REP 20
KRZNO 25
KONDICIJA 5
Slike
ustupila uzgajivačnica Von der Baderstadt iz Švicarske;
vlasnik R. Voehringer,
pripremila: Vesna Rižnar-Rešetić,
uredila: Martina Šiljeg
Copyright 2005-2007 SFDH Sva prava pridržana.
Napomena:
Sadržaj ove
stranice podliježe zaštićenom autorskom pravu njegovih vlasnika,
stoga se ne smije ni u kojem obliku prenositi, distribuirati
ni pohranjivati bez prethodnog pisanog odobrenja autora 'SFDH'.
Prije korištenja ove stranice, molimo upoznajte se sa tekstom
Pravne obavijesti.