Manksa se često naziva mačkom bez
repa. Manks potječe s otoka Mana u Irskom moru, uz zapadnu obalu
Velike Britanije. To je stoljećima stara pasmina, koja se razvila
u prirodi i tamošnji farmeri su vrlo ponosni na nju. Koriste je
kao izvrsnog lovca na miševe, i kao ljubimca. Te su mačke također
opisane i na dalekom istoku. Postoji mogućnost da su na otok Man
dospjele nakon brodoloma španjolskih ratnih brodova, još 1588 god.
Po otoku Man su dobile i ime. Klub Manksova osnovan je još 1901
u Velikoj Britaniji, a 1950 god osnovano je i službeno uzgajalište
na otoku Manu.
Postoje tri legende o postanku MAN. Prva od njih vraća se u vrijeme općeg potopa i priča da
su toj mački rep otkinula vrata Noeve arke, kad je uskakivala na
nju, jer je Noe je prebrzo zatvorio vrata. Druga je legenda o strmim liticama otoka Man-a, po kojima
su se mačke da bi sišle u dolinu morale sanjkati po stražnjici,
kao po toboganu i tako izgubile rep. Treća legenda opisuje kako su manks majke odgrizale potomcima
rep i tako im spašavale živote, jer su engleski bogataši i plemići
ukrašavali svoje šešire i kape sa mačjim repovima, koje su lovili
na otoku.
U realnosti u pitanju je spontana genetska mutacija, prenošena
dominantnim autosomalnim genom „M“ koja se pojavljuje u tri oblika;
- „Rumpy“potpuno bez repa;
- „RumpyRiser“je gotovo neznatno produljenje trtičnog kralješka
koje ne smeta dojmu da je mačka bezrepa
- “Stumpy“ s repom u obliku bartljka
Manks mačići vrlo polagano rastu, i izuzetno ih je teško uzgajati.
Mačići koji su homozigoti i nose genetsku kombinaciju „MM“, tj.
dva dominantna mutirajuća gena umiru još u maternici, jer im se
ne razvija leđna moždina. Heterozigotni mačići „Mm“ preživljavaju.
Svi manksovi koji su živi, su heterozigoti. Rumpy se ne smiju
pariti međusobno, jer je kod njih ishod parenja fatalan. Zbog
toga se preporuča manksove pariti sa američkom ili britanskom
kratkodlakom mačkom, iako se zna da iz takvog parenja nećemo dobiti
samo manksove. Mace sa kombinacijom „mm“ nazivom „Longy“ mace,
rađaju se s normalnim repom i ne smatraju se manksovima, ali se
uključuju u uzgoj.
Zbog svoje morfologije mace su vrlo
privlačne. Stražnji dio hrpta im je nešto viši, a mace se kreću
na vrlo osebujan način skačući poput zeca. Odlična je lovica, vrlo
je ljupka i nježna. Potrebno joj je osigurati mnogo igračaka i čvrsti
stup za penjanje. Lako se njeguje , dovoljno ju je iščetkati jednom
tjedno.
CYMRIC (CYM)
Priznata je od FIFe 2005 god. Ta pasmina je zapravo dugodlaki
manks. Svako toliko u leglu manksa se zna pojaviti i dugodlaki
primjerak. Cymric se može križati zajedno sa manksom. Standard
MAN i CYM su identični osim poludugog krzna, zbog kojeg treba
i više njege.
FIF-e STANDARD:
Glavne karakteristike ove pasmine su kratka
leđa, duboke slabine, te veličina i oblik repa.
GLAVA: oblik prilično velika, okrugla i bucmasta, obrazi
istaknuti, nos srednje dugačak, bez naglašenog stopa. Vrh
nosa blago savinut prema gore.
UŠI: srednje veličine, otvorene na osnovi, sužavaju se blago
prema vrhu, smještene visoko na glavi.
OČI: velike i okrugle, svih boja. Boja nije od neke posebnog
značaja.
TIJELO: kompaktno i snažno, širokih prsiju. Leđa su kompaktna
i kratka u razmjerna sa tijelom, i završavaju sa širokom
naglašenom i oblom stražnjicom. Slabine su vrlo duboke.
NOGE: mišićave. Prednje noge kratke i razmaknute, da bi
se dobro naglasila širina prsiju. Stražnje noge su više,
što ostavlja utisak da je tijelo nagnuto prema naprijed.
Šape okrugle.
REP: Pojavljuje se u tri oblika.
Rumpy (51) potpuno bez repa, na kraju hrptenjače nalazimo
samo
naglašeno uleknuće,
Rumpy riser (52) hrptenjača se produžuje prema gore, te
ne narušava dojam bezreposti,
Stumpy (53) to je kratak rep - poput batrljka, ponekad nepravilno
oblikovan, ne duži od 3cm. Ne smije biti savinut ni prelomljen.
KRZNO: dobro podstavljeno, kratko, duplo. Podkrzno mekano
i gusto. Priznate sve boje i uzorci, te kombinacije sa bijelom
bojom.
Nosno ogledalo i jastučići na šapama moraju biti
u skladu sa bojom krzna.
Napomena: MAN 51 i 52 sude se u istom razredu. Sve boje krzna
kod 51, 52, 53 sude se istom razredu. MAN x 54- longy nepriznat
te ne dobiva certifikat, ima nešto duži rep.
Pripremila: Vesna
Rižnar-Rešetić, za dozvolu objave slika Manksa i Cymric-a, zahvaljujemo
Evi Wieland-Schilli /Int. sudac, Švicarska/
Copyright 2005-2007 SFDH Sva prava pridržana.
Napomena:
Sadržaj ove
stranice podliježe zaštićenom autorskom pravu njegovih vlasnika,
stoga se ne smije ni u kojem obliku prenositi, distribuirati
ni pohranjivati bez prethodnog pisanog odobrenja autora 'SFDH'.
Prije korištenja ove stranice, molimo upoznajte se sa tekstom
Pravne obavijesti.