MAČKE NA ZVONIKU

Može li grad biti zaposjednut mačkama? Odgovor je glasno “DA”. Uvijek ste dobro došli u Ypres, u Belgiji, “glavni grad mačaka”, grad koji održava svoj tradicionalni mačji festival svake godine u svibnju. Svake treće godine u sklopu festivala održava se i mačja parada. Ta parada koja plaća dug mačjoj povijesti, vrlo je važan dio festivala, za vrijeme koje se mačkama ukazuju počasti kroz različite vidove umjetnosti, folklor i srednjevjekovnu tradiciju. Grad Ypres uvijek je imao poseban odnos s mačkama. U pogano doba, prema jednoj legendi, ogroman kip mačjeg božanstva stajao je na mjestu današnjeg najužeg centra grada. I ta nekad božanska figura pretvorila se u predmet strahovanja, kada se stanovništvo preobratilo u kršćanstvo, te su je počeli gledati kao simbol đavla.

MRAČNA POVIJEST

Za vrijeme srednjeg vijeka mačke u Europi bile su povezivane s vješticama i demonima, a rezultiralo je mačjim pretrpljenim nebrojenim strahotama. Ypres nije ništa bolje tretirao nedužne mačke. Kao dio užasne lokalne tradicije, gradska luda je svake godine druge nedjelje u ožujku bacala žive mačke sa visokih kula ili zvonika, simbolizirajući istjerivanje đavla i demona. Kada je to zapravo počelo, nije poznato, jer je Ypresova rana povijest izmješana s legendama. Jedan dokument spominje 962.god. dok se u drugom spominje 1127.god. kada su mačke nemilosrdno bacali sa zvonika crkve Svetog Martina. Druga priča kaže da je Ypres bio trgovački grad i da su trgovci preko zime čuvali i uzgajali mačke u svojim skladištima kako bi sačuvali robu od najezde miševa i štakora. No u proljeće bi započela trgovina i jadne životinje prepuštali su gradskoj tradiciji. Najstariji autentični dokument koji pokazuje da je tradicija od gradske važnosti, datira iz 1410. god. On pokazuje da je grad zapravo kupovao mačke s namjerom da ih se na određeni dan baci s tornja. Prema Ypres-ovom povjesničaru 1817.god. posljednja mačka je bačena sa zidina i konačno je prekinuta barbarska praksa.

NOVA ERA

13.ožujka 1938.god. gradonačelnik Ypresa, obnovio je gradski običaj, ovaj puta na festivalu koji je garantirao da će samo plišane mačke bacati s gradskog tornja. Tradicija je bila prekinuta samo za vrijeme II svjetskog rata, da bi se od 1946. god. održavala sve do danas. 1955. god. uz festival se održala i prva parada. Festival se izvorno održavao u ožujku, ali se zbog hladnoće premjestio za drugu nedjelju u svibnju. U godinama kada se održavaju parade, stotine gradskih volontera pomažu organizirati festival. Ljudi obučeni u mačke mogu se vidjeti svagdje; kako šetaju po parku ili sjede u otvorenim kavanama. Zvuk ulične zabave ispunjava zrak cijelog grada. Umjetnički eksponati , čija je tema, prirodno, centrirana na mačkama, na pogledu su mimohodu festivala. Poslijepodne se na pozornici pojavljuju glumci u srednjevjekovnim odorama i izvode predstavu ranijeg suđenja i osude više od 300 vještica, kako je to prije bilo u Ypresu za vrijeme inkvizicije. Umjetnici šminkeri pretvaraju lica djece i odraslih u lica koja podsjećaju na njihove mačje prijatelje. Mačji suveniri su uvijek i svagdje dostupni. Tako završi prvi dan festivala koji se održava subotom. U nedjelju veliki događaj je parada koju prate nacionalne, a i brojne međunarodne TV postaje.

PREDSTAVA MAČJIH BAJKI

Cijela parada pripada mačkama. Procesija ne sadrži samo originalnost, šaroliko komešanje i dobro prikazane likove, već je to i zabavna predstava, sve kako bi se prikazalo što su mačke značile tijekom povijesti i njihovo važno mjesto u bajkama koje se zimi pričaju pred kaminom. Pojavljuju se i različite gorostasne figure poznatih mačaka, napravljene od metala i tkanine. Njihova ogromna tijela su na kotačima i vuku ih brojni ljudi. Mačke iz legendi takođe su zastupljene. Jedan primjer je i legenda o “Opsadi mačje tvrđave”, stara egipatska basna, pročitana s prastarih papirusa. U njoj miš Makit dobije obećanje mačje božice Bastet da će osvetiti mišje rođake koji su ubijeni u “gradu divljih mačaka”. S vojskom pasa štakora i miševa, Makit napadne mačju zemlju i juriša na njihovu tvrđavu. U zadnjoj sceni zarobljenu mačku odvodi vojnik pobjednik-štakor. U paradu su takođe uključeni brojni muzičari koji u “mačjim odorama” marširaju i sviraju svoje instrumente. Grupe djece obučene u mačiće skakuću okolo i oponašaju igru mladih mačaka. Prolaze i kolone konja koje jašu ljudi, taođe obučeni u mačke. Parada završava nakon nekoliko sati dolaskom gradske lude na visokoj platformi s koje padaju konfete. Potom se luda penje na zvonik i baca plišane mačke u publiku. Kasnije naveče uvijek se održi veličanstveni vatromet koji obasjava prekrasne stare zgrade i cijelu okolicu. Tako grad plaća svoj dug prema mačkama zbog okrutnosti koje je prema njima činio tijekom brojnih stoljeća i danas se može reći da je Ypes uistinu postao “mačjim glavnim gradom”:.

Prevela sa eng. jezika; Amelija Leopoldović