VIRUS MAČJE IMUNODEFICIJENCIJE – (FIV)

 

OPIS

FIV spada u Retroviruse, porodicu lentivirusa (ili tzv. “sporih virusa”), istu porodicu u koju spadaju virusi koji izazivaju progresivnu pneumoniju ovaca, infekcioznu anemiju konja, artritis-encefalitis u koza, te AIDS u ljudi. Iako je virus po građi sličan virusu HIV-a (Human immunodeficiency virus), on je visoko specifičan na vrstu i zaraza ljudi FIV-om nije moguća.

Izvan živog organizma virus je vrlo nestabilan i ne preživljava duže od nekoliko sati u većini okoliša, pa tako ne postoji strah da bi se nova životinja mogla zaraziti preko namještaja, posuda za hranjenje, ležajeva, igračaka i sl.

Mačke zaražene FIV-om mogu se naći širom naše planete, ali učestalost je različita od zemlje do zemlje i ovisi o broju testiranih mačaka. U SAD-u ima približno 1.5 – 3% zdravih mačaka zaraženih FIV-om, te do 15% onih koji pokazuju kliničke znakove bolesti.

Najčešće su zaražene mačke lutalice, osobito one agresivne, dok one životinje koje se drže isključivo u kući imaju malo šanse da budu zaražene.

Primarni način prijenosa su rane. Uobičajen, neagresivni kontakt između mačaka, čini se, nije efikasan način prijenosa virusa. Vrlo rijetko, virus se može prenijeti sa mačke na mačiće tijekom gestacije, u porodu ili putem mlijeka. Seksualni kontakt, čini se, nije primarni način prijenosa FIV-a.

 

 

RAZVOJ BOLESTI

Nakon početne infekcije, virus se prenosi do područnih limfnih čvorova, gdje se može umnožiti u bijelim krvnim stanicama, T-limfocitima. Virus se tada prenosi do svih limfnih čvorova u tijelu, uzrokujući njihovo generalizirano povećanje. Ako limfni čvorovi nisu pretjerano povećani, ovo stanje obično prolazi nezapaženo od strane vlasnika. Kroz neko vrijeme, vjerojatno tjedana ili mjeseci, životinja može razviti povišenu tjelesnu temperaturu i pad bijelih krvnih stanica. Može se razviti i anemija, osobito u kasnijim fazama bolesti.

Stalno zaražene mačke mogu se činiti zdravima kroz niz godina. Na kraju, počinju se javljati simptomi imnodeficijencije, kako se smanjuje sposobnost organizma da se brani od infekcija.

Tada, oni uzročnici (bakterije, gljivice, drugi virusi…) koji u zdravih mačaka ne izazivaju nikakve simptome, mogu u životinja sa oslabljenim imunološkim sistemom izazvati vrlo teška oboljenja. Ove sekundarne infekcije odgovorne su za većinu kliničkih znakova povezanih sa FIV-om i glavni su uzrok smrti FIV pozitivnih mačaka.

 

 

SIMPTOMI

Čisti simptomi koji se javljaju kao posljedica sindroma imunodeficijencije su slaba kvaliteta krzna, perzistentna povišena tjelesna temperatura i gubitak apetita; u oko 50% mačaka zaraženih FIV-om javlja se gingivitis (upala zubnog mesa) i stomatitis (upala usne šupljine), a često su prisutne kronične ili rekurentne infekcije kože, mokraćnog mjehura, gornjih dišnih puteva, kronični proljev, upale oka, te polagan ali progresivan gubitak tjelesne težine. Javlja se i povećan rizik od razvoja određenih tipova raka, pobačaji, neurološki poremećaji. Kod nekih FIV pozitivnih mačaka mogu se smjenjivati periodi bolesti sa periodima relativnog zdravlja.

 

 

DIJAGNOZA

Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze, kliničkih znakova i rezultata testa na FIV, kod kojeg dokazujemo antitijela u krvnom serumu. “Pozitivan” test, odnosno prisutnost antitijela na FIV ukazuje na to da je mačka zaražena sa FIV-om, vjerojatno za cijeli život, te tako može prenijeti virus na druge mačke. Kod testa sa neodređenim rezultatom, preporuča se test ponoviti kroz 8 do 12 tjedana, jer se tek u tom vremenskom razdoblju, a nekad i duže, stvara dovoljan broj antitijela koji se mogu dokazati testiranjem.

Mačići do 12 odnosno 16 tjedna starosti, mogu rezultirati pozitivno na FIV zbog pasivnog imuniteta dobivenog od majke. U rijetkim situacijama neki od ovih mačića postanu zaraženi, te se iz tog razloga preporuča ponovno testiranje u dobi od 6-8mjeseci da bi se odredio njihov točan infektivni status.

Vlasnici FIV pozitivnih mačaka posebnu pažnju trebali bi posvetiti zaštiti od infektivnih agenata koji mogu izazvati tešku bolest i smrt u imunokompromitiranih životinja. Zaražene mačke trebalo bi držati striktno u kući i podalje od drugih mačaka, ne samo da bi zaštitili svoju mačku, već da se spriječi daljnje širenje FIV-a.

 

 

TERAPIJA

Za kontrolu bakterijskih i gljivičnih infekcija koristimo antimikrobnu terapiju, koja je dugotrajna te se mora ponavljati svaki put kad se pojave znakovi bolesti. Često je potrebna potporna terapija koja uključuje infuziju, transfuziju, te visoko kalorične dodatke hrani. U nekim slučajevima indicirana je upotreba kortikosteroida i drugih anti-upalnih lijekova da bi se kontrolirao gingivitis i stomatitis. Anabolični steroidi mogu pomoći u borbi protiv gubitka težine, no sve su ove mjere samo pomoćne i ne koriste u borbi protiv virusa. Postoje lijekovi koji modificiraju imunološki sistem i tako pomažu u borbi protiv samog virusa, no ni ti lijekovi ne uništavaju virus u potpunosti, već ga samo potiskuju.

 

PREVENTIVNA ZAŠTITA

Prema najnovijim podacima, vakcina za FIV postoji, iako pretpostavljam da kod nas još nije dostupna. Stoga, najbolja zaštita mačke od FIV-a, je sprečavanje kontakata između bolesne i zdrave životinje, osobito kontakata sa agresivnijim mačkama lutalicama.

 

 

PROGNOZA

Jednom kada je FIV pozitivna mačka izolirana, teško je odrediti očekivanu dužinu života. Ako se još nisu pojavili znakovi bolesti kao posljedica infekcije FIV-om , kao što je perzistentna povišena tjelesna temperatura ili stalan gubitak tjelesne težine, može se očekivati da će takva mačka poživjeti mjesece, pa čak i godine u dobrom zdravlju. Kao jedan od glavnih pokazatelja imunološkog statusa uzima se odnos CD4+ naprama CD8+ limfocita. Što je odnos niži, prognoza je lošija.

 

© Larissa Steinberger

(dr.vet.med.)

 

Linkovi na eng. jeziku:

www.animalhealthchannel.com

www.vetinfo.com/cfiv

www.winnfelinehealth.org