Osnovne informacije o pasmini

Za ovu pasminu ne može se reći da je vrlo popularna i rasprostranjena, te da ju se često sreće na mačjim izložbama. Po izgledu lako ju je zamijeniti s poznatijom kartuzijskom mačkom, no korat ima svoje mjesto u povijesti felinologije. Najraniji spisi i ilustracije korata pojavljuju se u knjizi “Mačka-knjiga pjesama”; rukopisu poezije i slika, napisanom negdje između 1350.god. i 1767.god. u Siamu (današnjem Tailandu). Pisci i umjetnici (slikari) ovog dokumenta opisali su ga kao mačku dobrog izgleda “s očima boje zelene riže koje sjaje poput kapljica rose na lotosovom listu i tijela boje kišnog oblaka i srebra.” Ti rani ljubitelji očito su dijelili, a i utjecali na ljubav i divljenje za mačke općenito, a posebno za korata s današnjim ljubiteljima ove pasmine. Za razliku od sijamskih mačaka, koje su primarno bile u vlasništvu tailandske kraljevske obitelji, korati su bili mačke običnih ljudi i bili su visoko cijenjeni kao žive “amajlije” – donosioci sreće. Nazvani “Si-Sawat” ( “si” znači boja i “sawat” znači biće koje nosi boju biljke voća sa srebrno-plavim sjemenom), korati su bili rijetko prodavani, ali bili su poklanjani kao poseban izraz poštovanja i respekta. Mlade nevjeste dobivale su par “Si-Sawat” mačaka kako bi osigurale njihove sretne brakove. Današnje ime korat je dobio po pokrajini u Tailandu gdje ih je bilo u velikom broju.

TAILANDSKA MAČKA DOBROG IZGLEDA

“Mačka-knjiga pjesama” pisana je u drevnom gradu Ayudhya za vrijeme 400-godišnje tailandske povijesti nazvane “Ayudhya period”. Dozvolom kralja Rama V kopija knjige se danas nalazi u Bankoškom Nacionalnom muzeju. Nepoznato je kada je točno napisana. No, bez obzira da li je original nastao za vrijeme 14. ili 18 . stoljeća, korat se može smatrati jedom od najstarijih domaće uzgojenih pasmina, zajedno sa svojim sunarodnjakom-sijamcem, koji je također opisan u ovoj knjizi. Korat se danas smatra jednom od najčistokrvnijih pasmina. Karakteristična je velika sličnost s njegovim divljim pretkom koji je lutao džunglama malajskog poluotoka. Uzgajivači i ljubitelji korata ponosni su čistoćom koratovih krvnih linija i uporno i teško rade na tome da ih takvima i zadrže. Kaže se da uzgajivači korata poznaju samo jednu boju; i to je srebrno-plava. Ujedno se vrlo zaštitnički odnose prema pasmini. Svim rodovnicima se može ići tragom unatrag prema Tailandu. Ako to nije moguće, kažu da mačka nije korat.

POVIJEST IZVAN TAILANDA

1896.god. za vrijeme održavanja nacionalne izložbe u Engleskoj, čovjek po imenu Spearman izložio je svoju mačku koju je tek nedavno osobno donio iz tadašnjeg Siama. Suci su odbili ocijeniti mačku uz obrazloženje da mačka ne izgleda poput do tada već poznatih sijamaca i da ima tamno tijelo bez oznaka kakve su imali sijamci. Spearman je protestirao i uvjeravao suce da je njegova mačka doista iz Siama i da ih je on tamo vidio puno i sve su nalikovale jedna na drugu. No, nisu mu vjerovali da se radi o do tada na zapadu nepoznatoj pasmini. 1959. god. Amerikanka Jean Jonson nakon 6 godina života u Bankoku i brojnih pokušaja i poteškoća da uveze korata u SAD, konačno je dobila dozvolu i poklon tailandske vlade-dva korata.- Naru i Darra. Kako se radilo o bratu i sestri, nije ih mogla direktno pariti, te je u uzgoj uključila sijamce koje je također donijela s Tailanda. Za daljnji uzgoj nije ostavljala mačiće koji su ličili na sijamce, nego na korate. U 60-tim godinama dovezeno je još nekoliko korata i tako je ova pasmina po prvi puta priznata od američke asocijacije (CFA) 1965. god. kao posebna pasmina koju treba razvijati i uzgajati. Danas je korata teško naći u njegovoj izvornoj zemlji i još teže ga je izvesti iz nje. U sadašnje doba broj im se jako smanjio, a oni preostali visoko su cijenjeni od Tailanđana koji još uvijek vjeruju da je ova mačka simbol dobre sreće. Nedavna anegdota kaže da je jedan Tailanđanin izabrao brojeve lota po brojevima svojih mačaka (korata) koje su imale na zadnjoj izložbi i dobio glavni zgoditak.

PRIVRŽENA NARAV

Korati nisu glasni kao njegovi rođaci sijamci. Oni imaju druge načine kako bi realizirali svoje želje. Kada dođe vrijeme večere, omotavati će se oko vaših članaka, penjati se po vašim ramenima, ili čak vas malo ugristi za potkoljenicu ako ne požurite s mačjom hranom. Imaju li nešto važno za reći, svakako će to izreći na svoj način. Uzgajivači kažu da uvijek imaju želju za komunikacijom. Ovu pasminu opisuju kao vrlo socijalnu, zaigranu i punu života, ali opet ne pregrubu. Kažu da su vrlo inteligentne mačke, te da se može vidjeti kako razmišljaju i uče. Poput sijamaca i korati su pravi lovci na bačene igračke. Vole se igrati sami, ali vas će primiti kao aktivnog partnera. Korati na prvo mjesto stavljaju ljude, a na drugo – ostale korate. Ova pasmina će upotrijebiti svu svoju dovitljivost kako ne bi bila isključena iz vaših aktivnosti. Nabavljanje korata možda vam neće pomoći da osvojite zgoditak na lotu, ali najmanje što ćete “osvojiti” je jedan zelenooki, srebrnoobojeni prijatelj koji će inzistirati na svom udjelu sretnog vremena u vašem životu.

Standard

Živahnog izgleda, srednje veličine.

GLAVA:
oblik gledano od naprijed srcolikog oblika, široka između i iznad očiju, luk obrva tvori gornji luk srca, stranice lica koje se nježno spuštaju prema bradi upotpunjuju oblik srca, nos dugačak u srazmjeru sa licem, s blagim stopom gledano u profilu. Vrh nosa i nosno ogledalo blago zakrivljeni prema dolje njuška i brada jakih, dobro razvijenih jagodičnih kostiju i brade, uravnoteženi profil upotpunjuje oblik srca. Njuška nije ni špicasta ni četverokutna. Brada nije slaba ni povučena što daje glavi šiljati oblik.

UŠI:
velike, široke na osnovi, blago zaobljenih vrhova. Unutarnja strana slabije obraštena, vanjska strana uha prekrivena je sa vrlo kratkom dlakom. Visoko su smještene, i „budnog“ izraza.

OČI:
velike, okrugle otvorene i prekrupne u odnosu na lice. Sjajne i izražajne, zelena boja je poželjna, boja jantara je dopuštena.

TIJELO:
mišićavo, gipko, dužine između dužine tijela manksa i sijamca.
Teže je nego što izgleda, zakrivljeni leđa.

NOGE:
u srazmjeru sa tijelom. Stražnje noge nešto duže od prednjih.
Šape ovalne.

REP:
srednje dužine, snažan na korijenu sužava se prema zaobljenom vrhu.

KRZNO:
kratko do srednje dugo, prilegnuto tik uz tijelo, jednostavno, sjajno i nježno. Uzduž leđa ima sklonost da se dijeli kad se mačka kreće. Srebrno sive boje, vršci dlake imaju srebrni
tipping, što je srebrenije to je bolje. Na nogama gdje je krzno kraće srebrna boja je izražajnija.
Nosno ogledalo i usnice su tamno plavosive boje ili boje lavande.
Jastučići na šapama tamno plavosivi ili boje lavande sa ružičastom nijansom.
Napomena:
ženke su nježnije građe od mužjaka. Nepoželjno je: uska glava sa premalo širine između očiju, predugi ili prekratak nos, malene i mutne oči; boja očiju se razvija do 2 god. starosti, srebreni tipping na glavi, nogama i stopalima.

GREŠKE:
Bijele dlake ili mrlje, svaka druga boja osim srebrene i plave, osjenčanja ili tigrasti uzorak.