Osnovne informacije o pasmini

Maine Coon je naoko dugodlaka pasmina mačaka s rodovnicom, ali ubraja se prema F.I.F.-i (Federation Internationale Feline) u drugu skupinu po kojoj se ocjenjuje, tj. u poludugodlake mačke.

Maine coon i američka kratkodlaka mačka su dvije od najstarijih pasmina domaćih mačaka na kontinentu Sjeverne Amerike. Naime, prvi su doseljenici u Sjevernu Ameriku sa sobom donijeli domaće kratkodlake mačke iz Europe, a neki od njih imali su i turske angore. Križanjem ovih dviju pasmina mjestimično su se pojavljivale mačke duže dlake.

Svoje ime ova je pasmina dobila po državi Maine (sjeveroistok SAD-a) gdje su nakon generacija parenja takvih mačaka prevladale osobine po kojima prepoznajemo današnju pasminu.
Zbog hladne klime u Maine-u, te načina života doseljenika, potomci tih mačaka većim su se dijelom prilagodili životu uz ljude, ali ne kao što su danas-kućni ljubimci, nego kao “radne mačke”. Ljudi su dalje odabirali one privrženije, dovoljno krupne i jake da budu zdrave, ali i najbolje lovce na glodavce. Do nastanka udruga mačaka s rodovnicama ova mačka bila je poznata pod nazivom “shag cat” (mačka grube dlake).
Drugi dio imena ove mačke vuče porijeklo od smiješne priče o parenju rakuna i divlje američke mačke što je posljedica kombinacije boja većine tadašnjih maine coon-ova, tamnosmeđe prugaste mačke s kitnjastim repom. Najveći broj maine coon-ova potiče iz hladnih klimatskih dijelova Sjeverne Amerike, tj, sjevera SAD-a i Istočne Kanade.

Budući je priroda birala samo najjače ova mačka formirala se kao velika, jaka, dugodlaka i za oko lijepa i skladna. Stanovnici Maina bili su vrlo ponosni na svoje izuzetno velike i lijepe mačke, te su brižno vodili dnevnike parenja još sredinom 19. stoljeća. Prvi maine coon koji se pojavljuje u literaturi i rodovnicama, zvao se Captain Jenks of the Horse Marines. Ponosni vlasnici često su ih izlagali na izložbama, te je 1895. god. prvi put zabilježena pobjeda maine coona koga su vlasnici zvali Gosie na izložbi mačaka u Medison Square Garden-u.

Tijekom 19. st. broj im se smanjuje zbog eksplozije popularnosti novopridošlih perzijskih mačaka iz Engleske. Tek 80-tih godina 20. st. njihov broj ponovno raste, ovaj puta i bez ograničenja Atlanskim oceanom, dakle i u Europi.
Danas na svakoj izložbi bilo koje veće udruge mačaka s rodovnicama u svijetu možemo vidjeti mnogo maine coonova u vrlo velikom rasponu boja dlake. Zbog američkog porijekla pasmine, standard pasmine je uglavnom isti bez obzira na udrugu koja izdaje rodovnice. Maine coon je velika mačka uobičajene težine oko 8 kg, ali nije rijetkost naići i na primjerke od preko 10 kg.

Njihova veličina i težina kombinirane sa dugom dlakom daju dojam osobito velike mačke zbog čega je vrlo rado viđena na izložbama mačaka.
Tijelo maine coona je mišićavo, dugo i snažno. Kosti moraju biti teške, a prsa široka. Glava bi trebala biti nešto šira, uglasta, jakih i visokih jagodica s vrlo velikim do ovalnim očima. Na glavi se ističu i velike visoko postavljene i dlakom bogato obrasle uši. Iako je dlaka duga, ona na opip nije tako fina i mekana kao kod angore i perzijske mačke. Amerikanci takav tip dlake nazivaju “all weather coat”, tj. dlaka za sve vremenske uvjete.
Što se boje tiče danas ih se može vidjeti u gotovo svim zamislivim bojama mačaka.

Standard

Main cooni su velike mačke, pravokutnog oblika glave i tijela, velikim ušima, širokim prsima, mišićavima tijelom i dugim repom. Snažna muskulatura i građa daje mački robusni izgled.

GLAVA:
oblik srednje veličine pravokutan, u profilu lagano konkavan, čelo nježno zaobljeno, obrazi istaknutih jagodičnih kostiju, lice/nos srednje dužine, pravokutna oblika njuške sa naznačenim prijelazom između njuške i obraza, brada snažna i tvori okomitu liniju između nosa i gornje usne.

UŠI:
velike, široke na osnovi i blago zašiljenog vrha. Poželjni su čuperci dlake na vrhu uha i čuperci dlake u unutrašnjosti uha. Visoko su smještene na glavi, lagano nagnute prema naprijed. Razmak između ušiju mora biti jedna širina uha u osnovi..

OČI:
velike i razmaknute, ovalne, izgledaju okrugle kad su jako otvorene, lagano ukošene prema vanjskom dijelu uha. Dozvoljene su sve boje, poželjna je jasna boja očiju.

TIJELO:
dugačko, veliko, robusno, snažne koštane strukture, mišićavo, širokih prsiju, skladno, pravokutna oblika, snažan mišićav vrat.

NOGE:
srednje dužine, mišićave, tvore pravokutnik s tijelom. Šape velike okrugle sa čupercima dlake između prstiju.

REP:
dugačak barem toliko koliko i tijelo od ramena do korijena repa, široki u korijenu sužava se prema vrhu, obrašten dugim lepršajućim krznom.

KRZNO:
prilagođeno svakom vremenu, kraće na glavi, duže na ostalim dijelovima tijela, sa hlačicama na zadnjim nogama i dugim grubim krznom na trbuhu. Poželjno je da mačka ima ovratnik. Krzno je ravno i svilenkasto, podkrzno je mekano i nježno prekriveno sa grubom i ravnom dlakom. Priznate boje su: bijela, crna, plava, crvena, krem, kornjačevine; srebrena, zlatna; dimaste; sa uzorkom i kombinacije sa bijelim. Nisu priznate: čokoladne, lila, boje cimeta, fawn /boja jelena/ i sa oznakama.
Main coon mora biti uvijek dobro uravnotežen i u dobroj kondiciji. Tip je uvijek pretpostavljen boji. Mužjaci su veći od ženki, u obzir treba uvijek uzeti spori razvitak mačke. Krzno je uvijek raskošnije zimi. Sude se raspoređene po bojama u zadanim grupama.

GREŠKE:
neskladne proporcije, malene, sitne mačke, okrugla glava, ravan profil, pregib na nosu, zaobljena njuška, nježna brada, izbočena donja čeljust, prenisko smještene uši, bademaste oči, nježna građa tijela, zbijeno tijelo duge ukočene noge, kratak rep, kratko krzno, manjak duge dlake na trbuhu, jednolična kratka dlaka na tijelu, manjak podkrzna.