Osnovne informacije o pasmini

Sibirska mačka je stoljećima prisutna u Rusiji. To je njihova domaća mačka što je lako zaključiti iz samog naziva, a izgledom ju je lako usporediti s norveškom šumskom mačkom. Ubraja se u srednjedugodlake pasmine mačaka. Sibirku su prije također nazivali „sibirska šumska mačka“, no s priznanjem pasmine u različitim svjetskim asocijacijama, naziv „šumska“ se izgubio.

Sibirska mačka je u osnovi domaća mačka, prirodno uzgojena bez utjecaja čovjeka i Sibirci ju smatraju svojom nacionalnom mačkom.

Dugo je vladalo mišljenje da je nastala križanjem norveške šumske mačke s angorom ili domaćom mačkom, no današnja genska ispitivanja pokazuju mogućnot da je sibirska mačka davni predak svih današnjih dugodlakih mačaka.

Ova mačka se prvi puta spominje u knjizi Harrisona Wiera 1871.god koji je pisao o najranijim izložbama mačaka u Engleskoj  i pasminama koje je na njima susretao. Sibirska mačka se po prvi puta uvozi u USA 1990.god i tamo je još uvijek vrlo rijetka unatoč popularnosti i lijepom izgledu.

Obitelj Schulz iz Berlina uvezla je 1987 dvije sibirske mačke Musse i Tima izPetrograda. U svojoj uzgajivačnici “Newski Cattery“ uzgojila prve sibirske mačke u Europi. 1990. God. registrirano je 15 primjeraka te pasmine.

Sibirska mačka je 1991 priznata u Francuskoj. FIF-e je priznaje 1997, a TICA 1998.

Zbog svoje pitomosti i ponašanja prema čovjeku, za sibirsku mačku kažu da je poput mačke-psa. Vrlo je lojalna svojim vlasnicima, dolazi ih pozdraviti pri ulasku u kuću, donosi igračke za igranje, energične su i pametne. Također se jako dobro slažu s psima ili ostalim životinjama ako postoje u kućanstvu. Poznate su i kao „pričalice“ jer sve vole komentirati vrlo nježnim i kratkim „mjaukanjem“. Lako se uklapaju u život unutar domova, no jedanko dobro se snalaze i vani. One sibirke koje ne žive u kućama, nerjetko se mogu vidjeti kako čuče u snijegu i promatraju svijet koji ih okružuje. Troslojno krzno im to omogućava i štiti ih od vanjskih nepogoda.

Ono po čemu su sibirske mačke poznate i što ih izdvaja od ostalih pasmina je vjerovanje da njihovo krzno ima hipo-alergenske kvalitete i da ljudi koji imaju alergiju na mačju dlaku, ne moraju nužno imati i alergiju i na dlaku sibirske mačke. Rađena su ispitivanja u tom smjeru i doista je dokazano da od ispitanih predstavnika drugih pasmina, dlaka sibirske mačke posjeduje nižu razinu Fel d1 koji je primaran alergen prisutan kod mačaka. To se posebno odnosi na ženke koje i inače kod inih pasmina imaju nižu razinu navedenog alergena. Zbog toga ljubitelji i uzgajivači ove pasmine preporučuju ljudima koji imaju alergijske reakcije na mačju dlaku nabave sebi ženke sibirske mačke. Sve navedeno znanstvenici su i dokazali jer su radili ispitivanje na više od 300 mačjih primjeraka sibirske mačke. Od tada im je popularnost u Europi značajno porasla.

Ono što uzgajivači nalaze kao problem kod ove pasmine je to  da primjerci ove pasmine često dolaze prerano u spolnu zrelost, te je moguće da s prvim tjeranjem započnu već u dobi od pet mjeseci. Smatraju da je to rezultat prirodnog uzgoja i da je normalno da se mačke u priprodi ranije pare nego mačke koje su dobivene različitim križanjima koja su pak rezultirala novim pasminama.

U osnovi to su vrlo agilne i zdrave mačke, bez nekih pretjeranih genetskih oboljenja. Specifične su još i po tome da se i mužjaci zajedno sa svojim ženkama znaju izrazito dobro brinuti za svoje potomstvo ako im je to dozvoljeno. Roditeljski par zna često biti tako međusobno vezan da se ne želi pariti s drugim mačkama. To je velika neobičnost vezana za mačke jer u drugim pasminama to nije slučaj.  Općenito, one daleko bolje funkcioniraju kada su u paru nego kada su same. Zbog toga se često novi vlasnici ove pasmine odlučuju o nabavci barem dvije mačke, najčešće mužjaka i ženke.

Iako bogata troslojnim pokrovom dlake, ova pasmina nema krzno teško za održavanje. Uglavnom je dovoljno jednotjedno češljanje, no preporučava se dva puta u tjednu rasčešljati i razrahliti im dlaku.

Dlaku mijenjaju uglavnom dva puta godišnje, prvi puta na kraju zime kada izgube podlaku, ali zadržavaju duljinu dlake.

Od sibirske mačke nastala je i nova pasmina koja je nedavno priznata, a zove se Neva Masquerade.

Još jedna od zanimljivosti vezana za sibirsku mačku je i ta da je sibirska mačka pod imenom Dorofei u vlasništvu bivšeg ruskog predsjednika Dmitrija Medvedeva, a jednu drugu sibirku je imao i bivši sovjetski predsjednik Mihael Gorbačov.

Standard

Srednje velika do velika,mužjaci veći od ženki.

GLAVA:
oblik nešto duža nego šira, nježno zaobljena, masivna
čelo široko, nježno zaobljeno, obrazi dobro razvijene i istaknutih jagodičnih kosti, nos srednje dug, širok, u profilu blago udubljen bez stopa, brada lagano savijena prema natrag, u profilu čini zaobljenu liniju sa gornjom linijom nosa.

UŠI:
srednje velike, otvorene na osnovi, zaobljenih vrhova, sa čupercima poput risa, dobro razmaknute, lagano naprijed nagnute.

OČI:
velike, lagano ovalne široko razmaknute. Dozvoljena sve boje,
poželjna je zelena boja.

TIJELO:
mišićava, snažne koštane strukture, snažnog vrata, širokih prsiju što joj daje pravokutan izgled.

NOGE:
srednje visine , snažne čine sa tijelom pravokutnik. Šape
velike okrugle sa čupercima između prstiju.

REP:
dug, debeo, zaobljenog vrha, uokolo obrašten sa gustom
dlakom.

KRZNO:
poludugo, gusto, sa gustim podkrznom, prekriveno sa dlakama otpornim na vodu. Ljetno krzno je nešto kraće od zimskog.
Zimi mačka ima lijep ovratnik ,košuljicu i pumperice na stražnjim
nogama. Priznate boje su: bijela, crna, plava, crvena, krem, srebrena, zlatna; kornjačevine; dimaste; sa uzrokom i kombinacije sa bijelim.
Nisu priznate: čokoladne, lila, boje cimeta, fawn i sa oznakama.

GREŠKE:
premalena, nježne građe, duga i uska glava, ravan profil, okrugla glava. Prevelike i previsoko smještene uši, okrugle oči, preduge i pretanke noge, kratak rep, svilenkasto i nježno krzno, prilegnuto krzno, premalo krzna.
Sude se raspoređene po bojama u zadanim grupama.