Osnovne informacije o pasmini

Burmanska mačka je kratkodlaka mačka porijeklom iz Burme, danas Myanmar.
O njenu porijeklu postoji niz legendi u kojima ima i dosta istine. Živjela je u hramu gdje je bila štovana kao inkarnacija nekog božanstva. Nalazimo je na mnogim crtežima i opjevane u klasičnoj tajlandskoj književnosti. U nacionalnom muzeju u Bankoku čuva se slika na pergamentu “Smud Koi“, na kojoj se nalaze četiri mace. Slika potječe negdje između 1350-1750 god. Mace su vrlo slične današnjim sijamkama i burmankama. Uz svaku od njih  nalazi se opis u stihovima koji opisuje karakteristične osobine svake. Stih namijenjen burmanskoj maci opisuje ju kao macu sjajne bakrene boje, te priča o njenim blistavim očima žute boje. Kuda god bi maca pogledala sve zlo bi se pretvaralo u dobro. Sljedeći zapis potječe iz 16 i 17 stoljeća i slikovito prikazuje mačku nalik današnjoj burmi, nazvanoj “Rajahs“ koja se doskitala u budistički hram na svetkovinu Maynmar dana.

Sa sigurnošću se može tvrditi da se radi o dvije odvojene pasmine: sijamske i burmanske koje iako su genetski povezane već su prije mnogo stoljeća imale različitu građu tijela – baš kao i danas. To pokazuje da je razilaženje tih dviju pasmina počelo vrlo rano. Danas svaka sličnost u građi sa sijamcima smatra se greškom.

Američki vojni liječnik dr Joseph C Thompson donosi 1930. iz Burme u SAD mačku po imenu „Wong Mau“ koja je vjerojatno mješanac između sijamske i burmanske mace. Ona je tamno smeđe boje i žutih očiju. Pošto se u mirovini odlučuje baviti uzgojem mačaka, usko surađuje sa genetičarom s Harvarda koji je specijalista za mačke s maskom. On pari Wong Mau u nedostatku istog partnera sa sijamcem seal čokoladnih oznaka.
Iz tih parenja dobiva razne mačiće, te povratno pari majku sa mačićem tamno smeđe boje. Rezultat tog parenja  bili su mačići tamno smeđe boje koji su ujedno i baza modernog uzgoja burmanki. Pasminu 1936. priznaje CFA, uzgojni standard publiciran je od T.I.C.A. Tih godina točnije – 1949. uvezene su u Veliku Britaniju i izložene 1952. u Londonu kada i GCCF priznaje pasminu, te se počinje s intenzivnim uzgojem. Danas postoje dvije varijante burmanki; američka (kompaktno tijelo i okrugla glava i okrugle oči) i europska (kompaktno ali vitkije tijelo, glava u obliku kratko tupog klina, te karakterističnim oblikom očiju, velike ali ne potpuno okrugle). Prva priznata boja bila je tamno smeđa, danas ih nalazimo u plavoj, lila, čokoladnoj, crveno,j krem i kornjačevini. Burmanke se koriste i pri stvaranju novih vrsta npr. Burmila-srebrena burma – nastala iz kombinacije perzijske mačke i burme, te još nekih pasmina.
Burmanska maca je vrlo druželjubiva, znatiželjna, mazna i smirena. Voli igru, ali zna biti i vrlo svojeglava i uporna kada želi ostvariti ono što želi. Izuzetno se lako njeguje.

Standard

Burmansku mačku karakterizira jedinstvena genetika za kombinaciju boje. Osnovana boja razlikuje se u jačini, tvoreći nešto tamniju nijansu na glavi, nogama i repu.(izvedena iz kombinacije c/b, c/b tz. burmanska koloracija, najtamnija u albino seriji). Izrazite osobine ove vrste su svilena struktura krzna i izražajne oči. To je srednje velika i elegantna mačka. Svaka sličnost sa sijamskim tipom ili sa zbijenošću britanke su greška.

GLAVA:
oblik gledana od naprijed: kratak klin, široke kosti lica, sužuje se prema njušci. Gornji dio glave širok, visok, široka između uši i blago zaobljena.
Profil: čelo blago zaobljeno, vrh nosa i brada čine okomitu liniju, nos jasno izraženi prekid, čeljust široka na čeljusnom zglobu (šarkama), brada jaka, u profilu izražena donja vilica.

UŠI:
srednje velike, široke na osnovi sa blago zaobljenim vrhovima. Dobro razmaknute u stranu, vanjska linija uha slijedi gornju liniju lica. U profilu blago nagnute prema naprijed.

OČI:
velika, široko razmaknute, gornji kapak je ravna i blago ukošena prema nosu, dok je donji zaobljena. Oči su sjajne, živahnog izraza i blistajuće. Boja: sve nijanse žute do boje jantara, prednost ima žuta boja. Oblik, veličina i položaj, i izraz očiju su kod BUR važniji od boje. Kod starijih mačaka boja gubi na jačini.

TIJELO:
srednje dužine,mišićavo i kompaktno, teže nego što se doima. Prsa su široka, gledano iz profila zaobljena, leđa ravna.

NOGE:
razmjerno vitke u srazmjeru sa tijelom, šape ovalne i male.

REP:
srednje dužine, ravan, srednje debljine u korijenu repa sužava se prema zaobljenu vrhu.

KRZNO:
nježno, sjajno, svileno, usko pripijeno uz tijelo, bez podkrzna,vrlo kratko. Priznate boje su: crna, plava, čokoladna, lila, crvena, krem i kornjačevine. Kod svih boja karakteristično ja da je donja strana tijela svjetlija od leđa i nogu, a nijanse nježno prelaze jedna u drugu. Dlaka je također stepeničasto obojena od tamnijeg vrha prema korijenu gdje je svjetlija. Lice i uši mogu pokazivati blagi kontrast. Pruge, točke i bijele dlake nisu dopuštene. Napomena: mačići mogu imati blage pruge i nešto svjetliju boju tijela.

GREŠKE:
orijentalni oblik očiju,okrugle oči, kvrga na hrbtu nosa ,“pinch“.

Certifikat isključuje: orijentalni ili britanski tip tijela, bijele dlake u krznu, jasne pruge ili točke. tzv.“ghoast markings“, više plava nego žuta boja očiju.